Uistinu sam se radovao ovogodišnjem Mini Fastnetu. To je jedna od onih legendarnih regata i sigurno nakon Mini Transata i Azora najvažnija regata u klasi Mini.

Ove godine je bilo prijavljenih rekordnih 100 brodova s dva člana posade među kojima su se našla zvučna imena iz svijeta offshore jedrenja.

Favoriti su bili Isabel Joschke na potpuno novom prototipu, a s njom je na prologueu jedrio Franck Cammas, skiper Groupama trimarana s kojima drži razne rekorde. Tu je bio i Adrien Hardy, pobjednik Azora lani s Didierom Le Vourchom, lanjskim pobjednikom Fastneta, pa Andraž na 510 s Philom Sharpom, pobjednikom Route du Rhum u class 40, Kristian i PYM, drugi na Transatu '99, Erwan Le Roux, član posade Gitana trimarana s Armelom Triponom, figaristom i pobjednikom Transata 2003. Peter Lauressenes, pobjednik prošlog Transata u klasi serie, sada s nabrijanim prototipom, pa Yves Le Blevec s Actualom, slavni jedriličar koji drži Trofej Julesa Vernea s Maxi katamaranom Orange 2, a njegov coskipper je trebao biti legendarni Bruno Peyron.

Yves je jedan od onih minista kojemu bi ovogodišnji Transat trebao biti treći, a u minijima jedri iz hobija jer mu je pravi posao jedriti na "ozbiljnijim" brodovima kao što je Abn Amro 2 na prošlom Volvo ocean raceu. Pa, u klasi se opet našla i Liz Wardley, bowmenica s Amer sports too na Volvu, trenutno odlična u Figarou, a zacijelo najveća zvijezda ovogodišnjeg Fatneta je Dee Caffari na Engleskom Pogu koja je lani odjedrila sama oko svijeta u kontra smjeru postavši prva žena kojoj je to pošlo za rukom.

Dakle, veselo društvance okorjelih profesionalaca i potpunih amatera se okupilo u Bretanji iščekivajući rutu od 700 milja od Douarneneza do Wolf rocka na jugu Engleske pa oko Fastneta i opet natrag u Douarnenez.

Prognoza je najavljivala vjetrovito vrijeme jer su se u Irskom moru formirale ciklona za ciklonom, a routing je predviđao 700 milja za tri dana i 9 sati i obaranje trenutnog rekorda Fastneta od 3 dana i 20 sati!

I taman kada smo odjedrili prologue regatu u subotu po 25-30 čvorova vjetra i pripremili se za ono što nas očekuje , organizator je u nedjelju ujutro obznanio da se start odgađa.

Affaires Maritime, francuska organizacija koja se brine o sigurnosti na moru nije dala dozvolu da se flota od 100 minija pusti u Irsko more. Preko noći prognoza se pogoršala i oko Fastneta je vjetra trebalo biti 30-35 čvorova uz veliki val.

Na brzinu je osmišljena rezervna ruta od nekih dvjestotinjak milja koja nas je trebala voditi na sjever Bretanje između hrpu hridi i kroz neugodni Channel du Four gdje je uz kontra kurenat gotovo nemoguće proći.

Taman kada se vrijeme za start isplaniralo ne samo prema vjetru nego i prema kurentu, organizatorima je došlo do glave da je ta ruta, iako kraća, sigurno opasnija od samog Fastneta jer bi na Fastnetu bili na otvorenom moru, a ovako na nas vrebaju još i grebeni, otoci...

Dakle, u nedjelju navečer konačna odgoda do srijede navečer kada je trebao biti sastanak kormilara.

Tih par dana iščekivanja smo iskoristili za pripremanje nikad gotovih brodova, treninge i brzinske rekorde u vali Douarneneza između dvije bove koji su nam pokušali malo začiniti tmurno vrijeme i kiselu atmosferu.

U srijedu obavijest da se čeka do četvrtka ujutro s odlukom o regati. Tada je već na snazi nova ruta do Wolf Rocka na jugu Engleske i nazad u Douarn.

Nekih 300 milja, također kroz Channel du four s vjetrom pretežno u bok. Ok, konačno ćemo startati na Fantomskom Fastentu koji se tren ukazuje tren ne. Četvrtak ujutro, sastanak kormilara i definitivan start u 14 sati. Moj coskipper Francois Lucas je potegao iz Nantesa, 350 km da dođe na start, ostali coskipperi također.

E, da ne bi sve bilo po planu, pobrinuo se jedan brod regatnog odbora koji je isplovio ujutro prema otvorenom moru i javio da je "mer forte" što bi značilo 5 metara. To i jedan "gale warning" bili su dostatni da se ovogodišnji Fastnet definitivno otkaže.

Onako nabrijani, u odijelima i čizmama nismo imali ništa drugo nego da odemo na pivu koja nam je malo isprala gorak okus iščekivanja. Razočaranje je prisutno jer smo svi napravili veliki put da dođemo na start i pripremimo brodove za ovakvu regatu. To je prvi put u povijesti da je Fastnet otkazan i sigurno će ostaviti mrlju na ovogodišnju Mini sezonu. Srećom da sam prije njega odjedrio Trophee MAP da nisam bez ikakvog razloga napravio sav ovaj trud.

Da može biti još gore nego li je vidjeli smo kada je potpuno novi prototip 610 izgorio te, poslijednje noći u Douarnenezu. Razlog – električne instalacije na pontonu i brodu, a veliku sreću je imao Andraž s 510 kojemu je tregični brod bio vezan za bok.

Sada sam već u drugom portu, u Lorientu u staroj podmorničkoj bazi, organiziram stvari za kratki povratak kući na 2 tjedna, a onda nastavak regatne sezone. S nestrpljenjem iščekujem novu listu prijavljenih na Transgascogne jer sam i tamo na waiting listi, a 80 minija će 22. srpnja startati preko Biskaja do Španjolske i natrag solo.

Nova lista za Transat je na snazi, 5 ljudi je otpalo tako da sam trenutno šesti ispod crte i to mi daje optimizam za nastavak. No, trenutno želim što prije otići iz ove kišne Bretanje s 15 stunjeva na 25+ u Dalmaciju i skupiti energiju za dalje.

 

Do slijedećeg updatea

 

A tout a l'heure

 

Šime

P.S.

Uvodnu sliku na Pointe du Raz je slikao Andrew Wood, novi Mini prijatelj, tridesetdvoogodišnjak koji je zajedno s djevojkom i ocem prošao Northwest passage od zapada prema istoku na jedrilici od 42 stope kao 6ti brod u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Sjeverozapadni prolaz (koji je prošla i Hrvatska čigra) su prošli nakon 6000 milja non stop jedrenja od Novog Zelanda.

Više o njegovim ekspedicijama na www.solochallenges.com