Uistinu sam se radovao
ovogodišnjem Mini Fastnetu. To je jedna od onih legendarnih regata i sigurno
nakon Mini Transata i Azora najvažnija regata u klasi Mini.
Ove godine je bilo
prijavljenih rekordnih 100 brodova s dva člana posade među kojima su se našla
zvučna imena iz svijeta offshore jedrenja.
Favoriti su bili Isabel
Joschke na potpuno novom prototipu, a s njom je na prologueu jedrio Franck
Cammas, skiper Groupama trimarana s kojima drži razne rekorde. Tu je bio i Adrien
Hardy, pobjednik Azora lani s Didierom Le Vourchom, lanjskim pobjednikom
Fastneta, pa Andraž na 510 s Philom Sharpom, pobjednikom Route du Rhum u class
40, Kristian i PYM, drugi na Transatu '99,
Erwan Le Roux, član posade Gitana trimarana s Armelom Triponom,
figaristom i pobjednikom Transata 2003. Peter Lauressenes, pobjednik prošlog
Transata u klasi serie, sada s nabrijanim prototipom, pa Yves Le Blevec s
Actualom, slavni jedriličar koji drži Trofej Julesa Vernea s Maxi katamaranom
Orange 2, a njegov coskipper je trebao biti legendarni Bruno Peyron.
Yves je jedan od onih
minista kojemu bi ovogodišnji Transat trebao biti treći, a u minijima jedri iz
hobija jer mu je pravi posao jedriti na "ozbiljnijim" brodovima kao što
je Abn Amro 2 na prošlom Volvo ocean raceu. Pa, u klasi se opet našla i Liz
Wardley, bowmenica s Amer sports too na Volvu, trenutno odlična u Figarou, a
zacijelo najveća zvijezda ovogodišnjeg Fatneta je Dee Caffari na Engleskom Pogu
koja je lani odjedrila sama oko svijeta u kontra smjeru postavši prva žena
kojoj je to pošlo za rukom.
Dakle, veselo društvance
okorjelih profesionalaca i potpunih amatera se okupilo u Bretanji iščekivajući
rutu od 700 milja od Douarneneza do Wolf rocka na jugu Engleske pa oko Fastneta
i opet natrag u Douarnenez.
Prognoza je najavljivala
vjetrovito vrijeme jer su se u Irskom moru formirale ciklona za ciklonom, a
routing je predviđao 700 milja za tri dana i 9 sati i obaranje trenutnog
rekorda Fastneta od 3 dana i 20 sati!
I taman kada smo
odjedrili prologue regatu u subotu po 25-30 čvorova vjetra i pripremili se za
ono što nas očekuje , organizator je u nedjelju ujutro obznanio da se start
odgađa.
Affaires Maritime, francuska organizacija koja se brine o sigurnosti na
moru nije dala dozvolu da se flota od 100 minija pusti u Irsko more. Preko noći
prognoza se pogoršala i oko Fastneta je vjetra trebalo biti 30-35 čvorova uz
veliki val.
Na brzinu je osmišljena rezervna ruta od nekih dvjestotinjak milja
koja nas je trebala voditi na sjever Bretanje između hrpu hridi i kroz neugodni
Channel du Four gdje je uz kontra kurenat gotovo nemoguće proći.
Taman kada se
vrijeme za start isplaniralo ne samo prema vjetru nego i prema kurentu,
organizatorima je došlo do glave da je ta ruta, iako kraća, sigurno opasnija od
samog Fastneta jer bi na Fastnetu bili na otvorenom moru, a ovako na nas
vrebaju još i grebeni, otoci...
Dakle, u nedjelju navečer
konačna odgoda do srijede navečer kada je trebao biti sastanak kormilara.
Tih par dana iščekivanja
smo iskoristili za pripremanje nikad gotovih brodova, treninge i brzinske
rekorde u vali Douarneneza između dvije bove koji su nam pokušali malo začiniti
tmurno vrijeme i kiselu atmosferu.
U srijedu obavijest da
se čeka do četvrtka ujutro s odlukom o regati. Tada je već na snazi nova ruta
do Wolf Rocka na jugu Engleske i nazad u Douarn.
Nekih 300 milja, također kroz
Channel du four s vjetrom pretežno u bok. Ok, konačno ćemo startati na
Fantomskom Fastentu koji se tren ukazuje tren ne. Četvrtak ujutro, sastanak
kormilara i definitivan start u 14 sati. Moj coskipper Francois Lucas je
potegao iz Nantesa, 350 km da dođe na start, ostali coskipperi također.
E, da ne bi sve bilo po
planu, pobrinuo se jedan brod regatnog odbora koji je isplovio ujutro prema
otvorenom moru i javio da je "mer forte" što bi značilo 5 metara. To
i jedan "gale warning" bili su dostatni da se ovogodišnji Fastnet
definitivno otkaže.
Onako nabrijani, u
odijelima i čizmama nismo imali ništa drugo nego da odemo na pivu koja nam je
malo isprala gorak okus iščekivanja. Razočaranje je prisutno jer smo svi
napravili veliki put da dođemo na start i pripremimo brodove za ovakvu regatu.
To je prvi put u povijesti da je Fastnet otkazan i sigurno će ostaviti mrlju na
ovogodišnju Mini sezonu. Srećom da sam prije njega odjedrio Trophee MAP da
nisam bez ikakvog razloga napravio sav ovaj trud.
Da može biti još gore
nego li je vidjeli smo kada je potpuno novi prototip 610 izgorio te,
poslijednje noći u Douarnenezu. Razlog – električne instalacije na pontonu i
brodu, a veliku sreću je imao Andraž s 510 kojemu je tregični brod bio vezan za
bok.
Sada sam već u drugom
portu, u Lorientu u staroj podmorničkoj bazi, organiziram stvari za kratki
povratak kući na 2 tjedna, a onda nastavak regatne sezone. S nestrpljenjem iščekujem
novu listu prijavljenih na Transgascogne jer sam i tamo na waiting listi, a 80
minija će 22. srpnja startati preko Biskaja do Španjolske i natrag solo.
Nova lista za Transat je
na snazi, 5 ljudi je otpalo tako da sam trenutno šesti ispod crte i to mi daje
optimizam za nastavak. No, trenutno želim što prije otići iz ove kišne Bretanje
s 15 stunjeva na 25+ u Dalmaciju i skupiti energiju za dalje.
Do slijedećeg updatea
A tout a l'heure
Šime
P.S.
Uvodnu sliku na Pointe du Raz
je slikao Andrew Wood, novi Mini prijatelj, tridesetdvoogodišnjak koji je
zajedno s djevojkom i ocem prošao Northwest passage od zapada prema istoku na
jedrilici od 42 stope kao 6ti brod u povijesti kojemu je to pošlo za rukom.
Sjeverozapadni prolaz (koji je prošla i Hrvatska čigra) su prošli nakon 6000
milja non stop jedrenja od Novog Zelanda.
Više o njegovim
ekspedicijama na www.solochallenges.com
