Regata je kvalifikacijska za klasu mini i svojevrsna je uvertira za mitski Mini Fastnet koji starta 7 dana nakon, takoðer iz Douarneneza. Douarnenez tih dana doslovno o¾ivi, pontoni su puni minija i njihovih skipera, popratnih ekipa, organizacije te je ¹u¹ur koji èini nekakvih dvjestotinjak ljudi razlog da je ovo mjesto "to be" za iole ozbiljnijeg Mini jedrilièara.

Konkurencija je puno jaèa nego li u Mediteranu i svi koji imaju za cilj Transat 6,50 ove godine su tu i privikavaju se na uvjete koje nudi Atlantik.Nakon uobièajenog oblaènog vremena i ki¹e, na startu Trophee MAP je zaèudo osvanulo sunce, a prognoza koju smo analizirali dan prije je govorila da æemo iskusiti lagane i promjenjive vjetrove te sna¾ne struje tijekom svih 3 dana i 2 noæi regate.

Prva prepreka na kursku je bio Raz du Seine, prolaz na zapadnom rt Bretanje Pointe du Raz gdje je trebalo biti prije 6 sati popodne prvog dana jer je do tada bio povoljan kurenat. Nakon toga se struja okreæe i onaj tko se zatekao sa sjeverne strane Raza je bio osuðen na sidrenje i èekanje 4-5 sati da se struja opet okrene ¹to se nekolicini i dogodilo.

U glavi sam zacrtao da moram biti u Razu u vodeæoj grupi jer je to bila jedan od kljuènih dijelova regate. Na startu nisam pretjerano briljirao, ali zato sam nakon okretanja bove u orcu sa spinakerom odlièno odjedrio ambicioznu rutu uz obalu izmeðu hridi koja me je ubacila u vodeæu grupu od 8-9 jedrilica. Vjetra je bilo 6-7 èvorova u èistu krmu ali smo bili u povoljnom kurentu koji nam je dodatno pojaèavao prividni vjetar i èinilo se da bi i bez ikakvog vjetra uspjeli napuhati spinakere.

U Raz du Seine, nekih 15tak milja od starta sam u¹ao kao 6 brod, dva mjesta iza Andra¾a na 510 i ostalih nabrijanih prototipova. Iza mene, Yves Le Blevec koji je kasnije pobijedio regatu.

Osjeæao sam se odlièno i vidio sam da sam s dobrim jedrenjem konkurentan.
Nakon Raza, mi u vodeæoj grupi smo se razmjerno odvojili od ostatka flote i taman kada smo trebali jedriti svoju regatu i poveæati prednost... sranje!
Totalna bonaca, zaustavili smo se u sekundi i samo smo gledali ostalih èetrdesetak, pedeset brodova koji su dojurili na krmu.

Ma kakav Atlantik, ovo je Mediteran, ma ¹ta Mediteran, ovo je Jadran, toènije Splitska vrata!!!

Trud cijelog jednog dana je pao u vodu, naviknut na te uvjete nisam se pretjerano iznervirao ali su mi na ¾ivce i¹le mu¹ice koje su napale cijelu flotu. Stotine, tisuæe muha na brodu, u brodu, u robi, grizu... za popizdit.

Tako smo se na¹li na ponovnom startu, svi osim Amera Claya i Portugalca Francisca koji su na vrijeme uoèili nas koji klapamo i zaorcali prema obali gdje su imali brazdu od 50 metara s lokalnim vjetrom. Tu su nam porilièno pobjegli tako da ih ja do cilja regate uopæe nisam ni vidio.

Nakon kojeg sata mirovanja, poèeo je lagano popunjavati vjetar s mora i krenuli smo prema Penmarchu, iduæem waypointu u GPS-u. Uspio sam odr¾ati prikljuèak s vrhom flote i brod je po tom vjetru od max 4 èvora i¹ao odlièno. Imao sam srednji gennaker, cca 60 m2, plitki i zaèudo sam bio br¾i od svih ostalih koji su imali grdosije od 80-90 kvadrata koje u tim uvjetima nisu bile efektne. Ovdje u Bretanji u ovo doba godine mrak pada tek oko 11 sati naveèer, a sunce izlazi u 6 ujutro tako da je noæ relativno kratka i to je jedna od rijetkih olak¹avajuæih okolnosti.

Tijekom noæi tog prvog dana, vjetar je jaèao i promjenio smjer tako da smo na kraju jedrili orcu po 20 èvorova vjetra s kratom na jedru i viravali do Ille de Groix koji smo morali ostaviti s desna.

Ujutro, oko mene jo¹ uvijek brodovi koji slove za favorite, vjetar opet pada i lutrija se nastavlja.

Potpuno sknocentriran, uspio sam imati pribli¾nu brzinu kao oni no, èim bi malo popustio, novi prototipovi bi me prestizali. Polovicu regate, hrid Birvideux, sam okrenuo kao 8-9 brod ¹to je bilo odlièno i po tko zna koji put sam se nadao da æu poveæati prednost i naplatiti trud proteklog dana.

Ali, miniji ne bi bili toliko interesantni da zna¹ ¹to te oèekuje i da zna¹ da li si na dobrom kursu ili ne. Uvijek je prisutan onaj osjeæaj da si sve zasrao jer vi¹e ne vidi¹ nikoga ili, kao ¹to se meni dogodilo, kada sam tijekom noæi drugog dana ugledao kraj sebe serijca, Pogo 2 koji je znatno sporiji brod. Trenutno motivacija pada i ima¹ osjeæaj da si popu¹io, no u mom sluèaju nisam znao da je taj serijac u tom trenutku odlièno jedrio i da je bio meðu prvih 10 brodova.

Umor i nedostatak motivacije me doslovno svladao, ukljuèio sam pilota i odmorio 40 minuta jedreæi prema obali nakon Penmarcha ¹to je bila prva kobna odluka.

Na¹ao sam se u kontra struji u jako laganom vjetru kada sam jedrio a nisam se micao. Prvi puta u ¾ivotu sam davao sve od sebe, potpuno fokusiran s punim jedrima, a brzina broda 0,00.

Ako imalo popusti¹, struja ti ili poja brod ili vira i odnese te nazad. U glavi mi je pro¹la misao da se usidrim ali je dubina od 60 metara odbacila te ideje.
Slijedeæi kljuèni dio regate je bio Chausse du Sein, najzapadniji svjetionik Francuske o kojem sam èuo samo lo¹e jer navodno su tamo struje opasnije nego drugdje i ako nisi u pravoj zavr¹i¹ na hridima ¹to se dogodilo ekipi lani. Otvaram karte struja, raèunam kad je najvi¹a plima, pa dodajem lokalno vrijeme, koeficijent za ovo doba godine... sjeban od regate, po noæi, karte se magle i te¹ko je sku¾iti o èemu se radi, pogotovo ako to radi¹ prvi put u ¾ivotu. Sreæom, struja je bila povoljna i imao sam razumno vrijeme da okrenem taj strahopo¹tovani svjetionik.