No, počnimo ispočetka. Nakon polaska iz Tribunja i transfera jedrilice kopnom do Port Camarguea prve strahove sam doživio upravo na autoputu gdje sam po tko zna koji put uvidio da je jug Francuske stvarno opasno mjesto. Kako sam na put krenuo sam, oko pola noći pretprošle subote sam stao na parking pumpne stanice da malo odspavam u kombiju. Nakon 2 sata sna me probudilo neko šuškanje oko auta i onako, u polu snu sam skužio da 2 tipa pokušavaju provaliti vrata od vozača na kombiju i ući unutra i opljačkati me. Usrao sam se od straha i napravio buku u autu što nije previše omelo provalnike koji su se odmakli od auta par metara i gledali u mene. Nisam znao što napraviti, uzeo sam karbonsku krožetu u ruke ali nisam imao hrabrosti izaći iz kombija i napasti ih jer su vjerojatno imali neko oružje kod sebe. Srećom, nisu uspjeli ući u kombi i nonšalantno su otišli do drugog auta koji su također pokušavali provaliti ali ih je potjerao alarm koji se upalio. Onako u šoku, sjeo sam za volan i odvozio što dalje od tog mjesta kraj Aix en provence.

Sljedećeg dana stigao sam u Port Camargue i započeo s velikim poslom opremanja jedrilice mojom specijalnom kobilicom i jarbolom te svom opremom koja je potrebna za regatu. Društvo minista je ove godine brojnije nego ikada i ima masu ekipe koji su došli s novim brodovima koje pripremaju za Transat 2009.

Kako sam prošle zime napravio dosta preinaka na brodu, trebalo je sve preinake potvrditi pred klasom i tzv ''jauge classe mini''. Legendarni premjerač Joel je napravio test stabiliteta velikih i malih kuteva i zaključio je da sam u klasi.

Brod je izrazito stabilan i postoji rezerva u stabilitetu što znači da bi mogao skinuti još kilograma iz kolombe ali stabilniji brod znači brži brod u orcu što je meni nekako važnije nego malo laganiji brod.

Na startnoj listi 51 jedrilica od koje su sigurni favoriti Talijan Caracci na 431 i Aloys Claquin s Vector plusom. Testirao sam brod dan prije regate na moru, sve je bilo odlično, nabavio još opreme koja je obavezna za nastup na regati i svake godine je ima sve više i sve je skuplja i skuplja.

Jutro prije regate, sastanak kormilara i briefing za sprint rutu od 110 nm od PC do bove ispred Gruissana koji je nekih 50tak milja sjeverozapadno uz upozorenja na zabranjene zone uzgajališta školjki kojih ovdje ima napretek. Čuo sam se s Jurom Jermanom, kaže: «Šime znaš ta!... e, bit će vjetra» za pametne dosta, kad Jure kaže bit će vjetra značiu da će ga stvarno biti, a u miniju onda nikakav routing ne pomaže jer smo s prognozom od 40 čvorova u orcu svi na granici preživljavanja.

Start u subotu ujutro oko 11.30, odličan, zajedno s prvih par brodova i vjetru od 15 čvorova u lašku orcu grabim prema Gruissantu. Brzina supre, napunio vodene balaste koje sam instalirao par dana prije regate i mini «Marina Tribunj» ima konkurentnu brzinu. Nakon sat, dva idealnih uvjeta prvi neverin, cca 25 čvorova ravno u nos i kiša. Nisam se stigao ni obući u odijelo kada je nakon jednog vala autopilot jednostavno otkazao. Srećom, brod u orcu ide gotovo sam pa sam uspio skratiti jedro i pripremiti brod i sebe za ono što nas očekuje.

Orca, 25 čvorova vjetra, prasak, bocel od škotine floka, novi, eksplodirao. Improvizacija i grabimo dalje, opet prasak, flok pao na kuvertu, proklizala košuljica podigača kroz stoper, opet improvizacija, grabimo dalje. Vjetar dalje jača i okreće udesno na W, NW što je značilo da sam ja, koji sam otišao previše lijevo u svim tim improvizacijama popušio. Prebacujem se desno pod kopno i radim dosta virada po jakom vjetru što je jako iscrpljujuće sa svim sistemima nagibne kobilice, peraja, vodenih balasta, kobilice i uistinu zavidim serijcima koji nemaju te probleme nego se koncentriraju na jedrenje.

U svoj toj orci i vjetru koji je te noći dostizao do 40 čvorova popustio se štirant dijagonale 2, sartije na jarbolu koji se dobrano izvio i tada sam vidio da regatu treba što prije privesti kraju na najsigurniji mogući način. Po noći s 3 ruke krata i kratom na floku, bez autopilota jedrenje postaje uistinu naporno. Okrenuo sam bovu oko 11 sati navečer, pokušavao napraviti vira la bandu ali nije išlo nikako i na kraju, bum, pojalabanda i sartija d2 se potpuno oslobodila ali je sada srećom bila sotovento i nisam trebao mijenjati uzde do cilja.

S 2 ruke krata na jedru i 1 na floku mini je u krmu išao do 13 čvorova, a kako nisam imao pilota nisam stavljao mali spinaker koji su ostali dizali. U tih 50tak milja krme me prošlo sigurno 5-6 brodova i do cilja sam kaskao za njima jer su bili znatno brži kad bi vjetar malo pao. U Cilj sam ušao oko 6 sati ujutro kao 10ti brod ukupno, a 5ti od prototipova što nije loš rezultat s obzirom na sve nedaće. Više od pola flote je odustalo, a nas više manje spremnih je ostalo 17 u regati od 40tak na startu.

Trenutno me, nakon cijelog dana odmora, boli svaki mišić u tijelu jer doslovce nisam pustio kormilo iz ruke tijekom cijele regate. Dok sam jedrio prema cilju uhvatio bih sebe kako spavam i vozim brod u krmu par sekundi i onda bi se trznuo i izbjegao nekontrolirano orcavanje ili pojalabandu.

Eto, jedna naporna regata je iza mene, sada treba sanirati štetu i što prije odvesti brod u Bretanju gdje je start druge regate Trophee map za deset dana. Bit će naporno ali nadam se uspješno.