Nakon zimskih priprema, 232 je krajem ožujka porinut u more u matičnoj marini Tribunj. Prionuli smo s dovršavanjem zacrtanih poslova i prvim morskim treninzima nakon zimskih «suhih» priprema u teretani i trčanja po okolnim brdima.

Prvi dojmovi su bili jako zadovoljavajući jer se mini s novim jarbolom, novim jedrima i olakšanim bulbom kobilice znatno ubrzao, a pogotovo u uvjetima laganog vjetra. No, to je tek osjećaj, za prave rezultate treba pričekati prve regate klase da se isprobamo s konkurencijom koja je ne sumnjam zimu provela također ubrzavajući brodove.

Promocija za javnost bila je na Croatia boat showu u Splitu i u J.K. Mornar gdje sam uz pomoć Jakova Krstulovića sudjelovao na Mornar cupu, štap regati ipred Čiova kada sam još jednom sam sebi obećao i otkrio da moj brod jednostavno nije za ovakve regate i da ih više neću jedriti.

Regata koja je kao stvorena za minije se održala vikend iza Mornar cupa i na kojoj sam s velikim užitkom nastupio. Naravno, radi se o Jadranskoj regati na izazovnoj ruti Vis – Dubrovnik- Palagruža – Vis od nekih 230 nm.

Organizator, viški klub Host mi je izašao u susret i dopustio solo nastup u konkurenciji krstaša s posadama ne manjima od 12 metara. Brzina minija po laganom vjetru u krmu je bila iznenađujuća i na trenutke sam prijetio i puno većim brodovima. Na kraju sam se zadovoljio s 9. mjestom i odličnim treningom za novu regatnu sezonu koja za mene počinje krajem svibnja u Port Camargueu. 22. svibnja je Mini jauge ili premjer klase kada će strogi premjerači provjeriti sve preinake koje sam napravio na jedrilici. Radit će se test stabiliteta velikih i malih nagiba, a s nestrpljenjem očekujem kako će se za 90 stuonjeva nagnut 232 s 45 kg na vrhu jarbola vratiti u početni položaj. Ove godine ima još brdo novih pravila i dodatne opreme koju trebamo imati na minijima.

Prvi nastup je 26. svibnja u Francuskom Port Camargueu u Mediteranu na ruti od 110 milja solo. Nakon toga se jedrilica cestom prebacuje u Douarnenez u Bretanji gdje ću nastupiti na Trophee MAP, 220 nm solo i legendarnom Mini Fastnetu, 700 nm u dvoje na zahtjevnoj ruti oko mitskog svjetionika uz Irsku obalu gdje će nastupiti 100 jedrilica klase mini.

Jedrilica će ostati u biskajskom zaljevu na dodatnim treninzima i pripremama od kojih je i regata Transgascogne, 500 nm solo so Španjolskog Santandera i nazad, a konačni cilj sezone je Transat 6,50 koji starta 16. rujna iz La Rochellea.

Kako je ove godine trideseta obljetnica Transata 6,50 ili Mini Transata, velika je gužva na startnoj listi na kojoj prema pravilima klase prednost imaju stari natjecatelji koji jednostavno imaju veći broj prejedrenih milja na svojim jedrilicama. «Marina Tribunj» 232 i ja imamo sve uvjete za nastup na Transatu ali trenutno nismo na startnoj listi nego na waiting listi gdje polako napredujemo prema vrhu. Prema svim očekivanjima, šanse za nastup su velike i treba biti pripremljen i spreman te strpljivo čekati kraj sezone kada će iz liste otpasti jedriličari koji nisu spremni za izazov Atlantika. To čekanje je vrlo stresno i naporno ali je dio trnovitog puta prema završetku dvogodišnjeg projekta. To je samo jedna od kušnji koji me čekaju do kraja listopada ove godine kada bi cijela priča trebala završiti.

Sa sadašnje točke gledišta, veliki uspjeh će prvo biti doći na start tridesete obljetnice legendarne regate, a nakon toga je s uspjehom i završiti.