E, ne znam gdje bi počeo. Priznajem, prošlo je dosta vremena od poslijednjeg updatea na ovom webu, ali za mene je to vrijeme doslovno proletilo. Bilo je uvijek evo sutra ću ubaciti nešto, pa sutra nešto iskrsne, pa preksutra preumoran, pa iza toga malo lijen, pa iza toga nema dobrih slika i malo po malo dođe peti mjesec i već je vrijeme za spakirati sve stvari i put pod noge – u novu sezonu jedrenja s gotovo novom barkom.

Kažem gotovo jer ipak one vitalne dijelove broda poput trupa, palube, strukture i lista kobilice nismo promijenili, no sve ostalo je ili zamijenjeno ili provjereno.

Zima je bila radna i nikad toplija, a i veliki dio prolijeća također. 232 s novim imenom «Marina Tribunj» je prezimio u jednoj hali u Vodicama uz veliku pomoć Stanka Birina i Kreše Celnera iz Trgocolora.

Tamo smo Karmelo Mrša poznatiji kao Kimer i ja doslovce odvidali sve vide iz broda, promijenili sve što se promijeniti da i otukli nebrojeno radnih sati. Kod bojanja trupa puno je pomogao iskusni Tribunjski autolakirer Nedjeljko Stipaničev – Tić.

Splitski meštar i proslavljeni jedriličar .Mate Arapov je odlio i učvrstio novi, lakši bulb kobilice. Lakša kolomba je posljedica novog, lakšeg karbonskog jarbola s PBO oputom. Na njega su došla i nova Dustom jedra te je brod uvelike poboljšanih performansi, naročito kod laganog vjetra i s nestrpljanjem iščekujemo prve nastupe u regatama klase.

Nakon prošle uspješne sezone i promocije ovog, drukčijeg načina jedrenja kod nas, interes ljudi za moju jedrilicu i projekt je uistinu porastao što je veliki poticaj za nastavak projekta i guranje dalje ovog đira.

Prema novim ISAF offshore regulations za odobalne regate skiper i najmanje 30% članova posade mora imate završen ISAF stage tečaj spašavanja na moru. Kako se takvi tečajevi još ne provode u Hrvatskoj, to sam morao odraditi u Francuskom Quiberonu kod legendarnog instruktora Thierrija Duboisa, pobjednika Mini Transata 1993 i poznatog po nesreći na Vendee Globe 1996 kada se prevrnuo sa svojom jedrilicom u južnom oceanu na pola puta između Australije i Antarktike i proveo u njoj brojne sate i 3 dana u splavi za spašavanje prije nego što ga je spasila Australska mornarica. U svakom slučaju, čovjek prepun iskustva koji nam je iz prve ruke govorio o važnosti sigurnosne opreme i ono najvažnije pokazao nam to u praksi. No, kako to uvijek i biva u klasi Mini, sva predavanja su naravno bila na – Francuskom. Na Francuskom je i većina komunikacije s orgnizatorima regata, upute za regate, sastanci kormilara, komunikacija na moru... stoga nema druge nego ga progovoriti.

U projekt su se uključili i neki novi sponzori poput Ultra sailinga iz Splita, Profil internationala, izdavačke kuće iz Zagreba te su obnovljene suradnje s nekim starim sponzorima.