Start regate

Mini Max je iza nas. Dragocjenih 500 nautičkih milja je zabilježeno u kvalifikacijske milje za prvi hrvatski mini 232. Pravila za nastup na Mini Transatu 2007 su jednostavna ali stroga. Jedriličar treba na istoj jedrilici prejedriti minimalno 1000 milja u regatama i odraditi solo qualifier tj. Samačku plovidbu na zadanoj ruti duljine isto 1000 nm da bi mogao doći na listu od sedamdesetak jedriličara koji će nastupiti na MT. Lista se otvara tijekom Paris Boat showa u prosincu 2006 I tada, uz plaćanje startnine od 1500 eura i odradjenih prije spomenutih uvjeta jedriličari i njihovi brodovi dobivaju startne pozicije. Prednost na listi imaju oni koji su već odradili MT, oni moraju u godini Transata odjedriti samo jednu regatu da bi potvrdili svoj nastup. Za sve ostale vrijedi jednostavno pravilo tko ima više prejedrenih nautičkih milja u regatama dolazi prije na listu. Kada se sva mjesta popune (cca 50 posto prototipova i 50 posto serijaca) dolazi se na waiting listu i oni koji su na njoj očekuju da netko odustane od regate da zauzmu njihova mjesta što je svih prijašnjih godina bilo uobičajeno.

Iduće godine je trideseta obljetnica Mini Transata i puno je jedriličara u konkurenciji za startnu listu. Oni koji će vjerojatno prije uči na nju su jedriličari koji će odjedriti najdužu regatu sezone, Les Sables D Olonne – Azori i nazad. Time će ubilježiti vise od 3000 milja u svoj log i nadmašili svih nas koji jednostavno nismo bili u mogućnosti odjedriti tu regatu. Na kraju sezone i odjedrene 3 regate imat ću 1500 milja plus solo qualify koji namjeravam odjediti na ruti od 1300 milja od Port Camarguea do Tribunja u osmom mjesecu u vrlo prometnom Mediteranu sto će biti i vrhunac ove sezone jedrenja. Azori su jednostavno bili nedostižan cilj prvenstveno zbog vrlo skromnog budžeta i složenije organizacije. Nadam se da ću s tih 1500 milja uči na listu za MT ili biti visoko pozicioniran na wating listi sto je bio osnovni cilj ove sezone jedrenja i kvalifikacija u mediteranu. Nakon toga slijedi detaljan refit broda i ono najvažnije, potraga za sponzorima koji ce sve to omogućiti.

Mini 232 - Šime i Krešo

Sama regata Mini Max na ruti Port Camargue – Ajaccio (Korzika) i nazad je bila neusporedivo lakša od prethodne Triangle du Soleil i jako zabavna. Imao sam sreću i zadovoljstvo sto je sa mnom jedrio Krešo Đakulović, iskusni jedriličar i dobar prijatelj kojem se cijeli ovaj đir oko minija poprilično svidio. To je jedan drukčiji svijet jedrenja i shvaćanja mora. Kako smo ga nazvali, pankerski đir u bezobrazno skupoj južnoj Francuskoj gdje se doslovno treba snalaziti i za najosnovnije ljudske potrebe. Spavali smo u skučenoj unutrašnjosti Minija, jedi konzerve, sendviče i hranu za preživljavanje Singapurske vojske kojom nas je sponzorirala Singapurska jedriličarka Elaine Chua, jedina Azijatkinja koja je nastupila na Mini Transatu.

U kokpitu

Jedrili smo dobro i skužili smo dosta stvari na brodu koji je dosta sličniji maloj klasi nego krstašu. Primjenjivali smo dosta iskustva iz klase 470 u kojoj smo obojica jedrili i vozili brod na 100 posto. Naučili smo dosta o izboru pravih jedara za prave uvjete, njihovom trimu i ono najvažnije i najčudnije, trimu kobilice. Na 232 kobilica je poput jedra I to ne treba zanemarivati, razlike u brzini zbog nepravilnog trima kolombe mogu biti veće od pola čvora, a i minimalne nijanse u brzini na dužim rutama itekako dolaze do izražaja. U jedrilici od 6.5 metara koja tezi oko 1000 kila sva oprema Iidodatna težina mora biti u funkciji tijekom jedrenja što znači da se nakon svake manevre sav koristan ballast treba pozicionirati na optimalnija mjesta na brodu. Ne treba ni spominjati da smo kada je to bilo potrebno visili kao ludi na ogradi broda što izgleda smiješno kada je pred tobom 250 milja do cilja ali svaka nijansa u brzini je dobrodošla i upravo su te nijanse to što dijeli vrh od ostatka flote.

Prema Korzici

Prvu etapu do Korzike završili smo na 5. mjestu sto je bio dobar poticaj da možemo konkurirati vrhu flote. Prva 3 broda, Metalco (Novi Manuard), Jason (novi Bertrand) I Speedy Bonsai (Manuard) su odskakali jer su neusporedivo lakši od brodova stare generacije kao sto je naš. Ta razlika u težini nije zanemariva u ovakvim regatama jer primjerice Metalco teži nekakvih 650 – 700 kg, zbog optimizacije težina i najmodernijih materijala dok je naš 232 oko 1200 kg. No, za takav brod potrebno je izdvojiti više od 100 000 eura, a kampanje novih vrhunskih prototipova koji idu na pobjedu na Mini Transatu dosežu i preko 300 000 eura.

U Ajacciouy smo imali dva dana odmora što smo iskoristili za sitne popravke broda i prikupljanje snage za povratak. Prognoza je predviđala jaki sjeverozapadnjak tj. Mistral pri ulasku u Lyonski zaljev pa je doslovce svima bio cilj što prije se dokopati kopna gdje je po Mistralu puno manji val i povoljniji smjer vjetra.

Na povratku bonace

Nakon starta druge etape bili smo neprestano u vrhu flote, neko vrijeme i drugo pozicionirani brod te smo bili jako zadovoljni jedrenjem. No, tijekom noći saznali smo sve ono sto još nismo znali o prevrtljivosti Mediterana i vremenskih uvjeta koji tu vladaju. Bonace, marčapije u našem žargonu i sav onaj trud i prednost iz prethodnog dana se brzo istopi. Odjednom više ne znaš jesi li prvi ili zadnji, raspoloženje na brodu se neprestano mijenja i brzina brod vise nije najvažnija već jednostavno sreća i instinkt. U Mediteranu se vrijeme poprilično brzo mijenja I jako ga je teško prognozirati sto smo skužili u praksi koja je poprilično odskakala od teoretske rute koju smo zamislili. Promjene vjetra od 180 stupnjeva su bile česte, nikad preko 10 čvorova brzine, i par sati potpune bonace i klapanja. Drugu noć kod prolaznog cilja na otoku Porquerolles ispred Hyeresa, regatta je prekinuta na naše čuđenje, a razlog je bio Mistral kojeg smo očekivali za kojeg se prognoza promijenila na 45 čvorova i veliki val idućeg dana. Regatni odbor je postupio tako misleći na većinu flote koja je bila dosta daleko od kopna i za koju bi taj vjetar bio poguban.

Prolazni cilj smo prošli kao 8. mini, a u zbrojenom vremenu smo zadržali 5. mjesto među prototipovima i 6. u ukupnoj konkurenciji od 42 minija. Plasmanom smo zadovoljni , a sto je najvažnije brod ima još poprilično prostora i mogučnosti za ubrzavanje sto ulijeva veliki optimizam za slijedeću sezonu. Brod se može olakšati za dragocjenih stotinjak kila, a s novim karbonskim jarbolom i novim jedrima mogao bi po nekim uvjetima ozbiljno konkurirati stotinama tisuća eura novih prototipova.

Do povratka u Hrvatsku ostala je još jedna regata u Mediteranu, Mini Med, također 500 milja no u jednoj etapi oko Menorce i nazad u Port Camargue. Brod će biti spreman a nakon toga s novim autopilotom i radar reflektorima povratak kući kroz vrlo prometni Mediteran čije posljedice je najbolje osjetio Super Calin Mini Totem koji je prije par dana u transferu od Porquerollesa imao sudar s teretnim brodom gdje je ostao bez jarbola i 50 centimetara pramca broda. Za njega je sezona doslovce završena i ono što ga sada brine je kako dobiti osiguranje od broda koji je pobjegao s mjesta nesreće, a lučke su ga vlasti zaustavile u obližnjoj luci.

Puno hvala Juri Jermanu još jednom za izvrsnu prognozu i Elaine Chui, Singapurskoj jedriličarki za hranu i linear drive autopilota koji ce biti od neprocjenjive vrijednosti.

Pozdrav Šime

Više slika sa pripreme regate možete pronaći u Galeriji