Sve je dobro kad se dobro svrši - osvrt na regatu Triangle du Soleil

Ne znam odakle bih počeo, regata je bila stvarno naporna i više nego zanimljiva i poučna.
Sinoć oko 23 sata smo ušli u cilj. Od tada sam spavao 12 sati, a još se osjećam potpuno iscijeđeno i prebijeno jer si u posljednjih 5 dana nismo dali više od koji sat odmora dnevno, a posljednjih dva dana uopće nismo spavali. Iako je osjećaj razočarenja prisutan što se naš trud i veliko vodstvo koje smo imali posljednji dan pretvorio - doslovno u vjetar, sretan sam što smo uspjeli ipak završiti prvu kvalifikacijsku regatu za Mini Transat što je bio i osnovni cilj.

Dovoljno je reći da smo malo prije posljednjeg waypointa, nekih 30 nm prije cilja imali prednost od gotovo 20 milja ispred drugoplasiranog kada nam je otkazala nagibna kobilica, u 4 sata ujutro pri 40 čvorova vjetra i već smo mislili da ćemo izgubiti brod...

No, počnimo ispočetka.

Start je bio odličan. Čisto smo startali, brzina broda ok i cijelo vrijeme smo jedrili u vodećih 5-6 brodova. Jedini koji je brzinom dosta odskakao od flote je potpuno novi prototip br 650 s dva izvrsna jedriličara, starim Jean Marie Vidalom, Francuskom legendom i njegovim sinom Romainom.
Brod je išao stvarno dobro i mi smo bili zadovoljni jedrenjem.
Na prvi waypoint u Port La Nouvelle smo došli treći, boreći se vrlo oštro s drugoplasiranim Capianom. Nakon toga smjer otoci Frioul ispred Marseilla gdje smo veći dio puta jedrili u orcu po dosta promjenjivom vjetru i tri broda su nas uspjela proći.
Drugu noć, nakon okretanja Otoka Frioul i pojačavanja vjetra iz smjera SE (krma), usudili smo se dignuti 75 m2 gennakera i doslovno duplo većom brzinom prozujati pokraj većine flote. Broj koji sam zapamtio na gps - u je bio 16 milja brzine, no brzinomjer na brodu nije radio, a sigurno bi pokazao na trenutke i koji čvor više.
Brod je stvarno letio i sve je bilo pod kontrolom, probili smo se opet na drugo mjesto, a neuhvativ je bio jedino br 650 i stari Jean Marie.

Nakon nekoliko sati jedrenja , počeli su problemi, a prvi od njih je bio lom sistema baštuna što je prouzrokovalo iščupanu ogradu s lijeve strane, i iščupan klizač škote glavnog jedra. Na brodu su prije regate bili promijenjeni gotovo svi konopi. Jedini važan konop koji nije bio promijenjen su brace baštuna koji nosi gennaker. Izgledao je dosta pouzdano i zdravo, no, pri tom jedrenju u krmu košuljica je doslovno proklizala kros stoper , baštun je završio s desne strane , u moru gdje se polomilo hvatište na provi i jedan od "brkova" koji služe na izvlačenje. Gennaker smo jedva spasili iz mora, a ograda je bila nepovratno uništena dok smo klizač škote gl. jedra uspjeli nekako fiksirati u sredinu broda.


Uza sva ta čuda, nismo izgubili stečenu prednost i došli smo do Brescoua, 3. važnog vaypointa kao drugi brod što je bilo izvrsno, no ostatak regate, gotovo 250 milja smo bili prisiljeni jedriti bez prednjih jedara, gennakera i reachera, samo s flokom i gl. jedrom.

Tada smo napravili nekoliko taktički izvrsnih odluka i jedrili put 100 milja udaljenog Sanarya orcanijom rutom bliže kraju odakle smo dobijali friške refule s kojima bi pojali dok je ostatak flote jedrio s gennakerom ravno na waypoint.
Takvom taktikom smo se približivali više kopnu i u jednom trenutku, treće noći, na ušću rijeke Rhone, prije Marseilaa naletjeli smo na pješčane sprudove gdje smo se i - nasukali.
Na brodu stanje pripravnosti, ali bez panike i potpuno smireni uspjeli smo u mrkloj noći odsukati brod s pješčanih sprudova i- bez karte tog područja, uz veliku sreću, nastaviti put prema idućem waypointu Sanary. Tu smo izgubili nekakvih sat vremena jedrenja i dosta živaca os straha od sprudova koji su doslovno "lizali" kobilicu neko vrijeme. Provjerili smo stanje kobilice i izgledala je ok. Konstruirana je da izdrži i puno veće sile od udara u pijesak s 5 milja brzine.
Sanry smo ipak dobro okrenuli, kao šesti brod s nekakvih 5 milja zaostatka od vodeće grupe. Orca po vjetru 15 - 25 čvorova. Više smo viravali od ostalih na prave "driceve" i jedrili desnom rutom bliže kopnu dok je vjetar četvrte noći okretao sve više udesno što je značilo da samo dobijamo i par sati smo prema Brascou jedrili u lašku orcu s više od 7 čvorova brzine.

Znali smo da smo dobri i bili smo jako zadovoljni.

I Darko i ja smo davali sve od sebe i vozili smo brod na 100 % s minimalnim odmorima, tzv. power napsima od 20 min do 1 h. Jeli smo samo suho i hladno jer nismo imali kuhalo na brodu i unosili dosta tekućine i energetskih pića. Brod je išao dobro i skužili smo ga. Kao i većinu minija, potrebno ga je stalno gurati i imati mrvicu više jedara nego li je potrebno za to stanje vjetra jer je dosta brže biti "overpowered" nego "underpowered" neko vrijeme.

Oko pola noći, vjetar je vratio smjer prema NW, zloglasni Mistral i dosta pojačao na preko 25, s udarima do 40 čvorova i jako nezgodnim visokim, a kratkim valom. Imali smo sve pod kontrolom, jedro maksimalno skraćeno, kobilica maksimalno nagnuta i kut prema zadnjem waypointu Brescou dobar.


Nakakvih 10 milja prije waypointa, gađali smo layline za Brascou. Pripreme za manovar, virada s kanting keelom i odjednom prasak! Boom, eksplodirala su 3 bocela (koloturnika) koja drže kobilicu s jedne strane. Brod se nekontrolirano nagnuo na jednu stranu i bilo je jako teško upravljati. Ne treba ni spominjati da je vjetra bili i 40 čvorova, mrla noć, bez ograde s jedne strane broda i flokom koji je od trešnje raspao u komadiće . Sistem kolombe na 232 je malo dručiji od drugih, ima tzv 2d kobilicu koja i malo kopliciranija od normalnih "cantinga".

Slika takve kobilice nije bila niti malo zadovoljavajuća. Na brodu stanje opće pripravnosti, da ne kažem uzbune. Mislili smo da ćemo je izgubiti, a to bi značilo i ono najgore - prevrtanje broda. Dali smo regatnom odboru svoju poziciju, obukli pojaseve za spašavanje i pripremili "survival opremu".

Sat vremena nam je trebalo da dovršimo viradu jer je kolomba bila na suprotnoj strani i nije se mogla nikako fiksirati u sredinu. Kada smo uspjeli uputiti brod, vidjeli smo da možemo jedriti samo na jedne - lijeve uzde i da nam fali nekakvih 10 stupnjeva kuta u orcu da okrenemo i zadnji waypoint koji nam nikada nije bio bliži. Nakon puno razmišljanja, pala je odluka da malon zapojamo i odemo u 30 milja udaljeni cilj u La Grande Motteu da vidimo što se da napraviti.Kada smo došli tamo, naša predviđanja su se pokazala točnima, prije zadnjeg waypointa na Brascou smo bili vodeći brod, jer je Jean Marie na 650 odustao. U portu je bilo vezano još 5 - 6 brodova od toga dva bez jarbola koji su također odustali. Polovica flote nije uspjela završiti regatu, a to je u klasi mini najvažnije jer se za kvalifikacije boduju samo milje, a ne i reztultati regata.

Boceli kolombe koji su se raspali.

Umorni kao psi uhvatili smo se posla, popravili kolombu i posudili drugi flok od Španjolaca koji su izgubili jarbol. Puta Mistral ili prokleti Mistral bile su riječi Španjolca kojem je s pucanjem jarbola sve palo u vodu. Novi jarbol je skup, vremena za kvalifikacije malo i ono najgore, nisu završili regatu.

Krenuli smo opet prema 30 milja udaljenom Brescou, okrenuli ga i u 11 sati ušli u cilj!

Ne mogu reći da nismo zadovoljni, iako 9. mjesto nije neki rezultat nakon jedrenja u vodećoj grupi cijelo vrijeme i vodstva malo prije cilja. Dosta je brodova odustalo, a pobijedili su oni ziheraši koji nikada nisu gurali brodove kako je trebalo. Serijski brodovi tipa Pogo i slični koji su u vrhu nisu toliko zabavni i zahtjevni za jedrenje kao prototipovi. Imaju manje jarbolje, manje jedara, manji baštun, teži su i sporiji, bez nagibnih kobilica i waterballasta ali zato i ne dostižu onolike brzine kolike smo mi dostizali - i uistinu uživali gurajući brod do maksimuma.

Sada treba zacijeliti rane kojih je mnogo. Dosta je štete na brodu. Slomljen je baštun, brkovi, flok potpuno uništen, gps ne radi, fotoapart također. Treba prekontrolirati kobilcu, nabaviti nove čvršće koloture, promijeniti dosta konopa i puno sitnica koje ne funcioniraju. Treba vremena i onoga najvažnijeg - novca.

Francuska je skupa, a projekt nema još gl. sponzora koji bi olakšao stvari tako da ćemo se vratiti nazad doma, preskočit ću 110 milja dugu regatu Mini Solo koja starta za 7 dana da bi pokušao naći nekakvu financijsku konstrukciju i opremu za nastavak sezone kvalifikacija u Mediteranu. Nadam se - uspješno.

P.S. Fotki nažalost nema jer je fotoaparat uništen ali ima nešto video-materijala koji ćemo pripremiti za download - slike se mogu pronaći u Galeriji